[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao malena ptica čvorak

pobrstio je srce u tren,

ogolio grane ljubavi,

ostavio stablo na zimi

da vene i samuje,

bez ičega za utjehu,

bez milosti.

A nije imao pravo

željeti ga,

ne bez namjere

da nešto vrati.

Neka stabla nisu

za neke ptice.

Neki se plodovi ne diraju.

Nije teško pružiti ljubav,

nije bilo teško

voljeti pticu,

iako ne pripada stablu.

Teško je shvatiti

da je ptica namjerno

uzela dio duše za sebe,

a ostavila samo bol,

duboku i tešku zimu.

Jedina nada stablu

snijeg je ljubavi

s Nebeskih poljana,

što daje snagu

da može preživjeti

u teškim danima,

da dočeka novo proljeće,

i da u njemu procvjeta

u punom sjaju.

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting