[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ako ljepotu i svijet satkan od riječi, voliš

kao što kažeš

hajde usudi se

trepni

iza vjeđa tvojih, stotinku trena sklopljenih

vječnost da ti otkrijem

ono što je sad

i što će tek da dođe

sjedi uz mene

i naše društvo

u cvjetnoj krčmi

 

Lako ćeš prepoznati

sve moje prijatelje

Radoviće, Sarajliće

Nerude i Tagore

ove i one

a, u onom čošku tamo

čak i neke nepoznate

ali u antologijske stihove zaodjenute

ali zaboravi na velike riječi

koje očekuješ da čuješ

jer nemam prava da ih izgovorim

a moj alter ego ne zna za laž

to ćeš već da osjetiš

pa ti se obraćam s poštovanjem

iskrenošću i na kraju

s onim gdje leži i najveća ljepota

ovog svijeta

u jednostavnosti i neposrednosti…

 

 

Eno, vidiš li o čemu govorim  ?

Čarls Bi upravo nam maše

volim da kratim imena ljudima koje volim

u čijim se pričama ukaljam ili očistim

ali, prišijem mu ponekad

i Čarls od gorčine

a on se ne ljuti

u cvjetnoj krčmi

ljutnje nema

 

Kako si ? Zapravo, ko si ?

usuđujem se pitati

jer nisam ti ni bivši

a ni budući

ja sam ti, samo sad

..zato, koja je tvoja priča ?

pogledu moj zamišljeni

bez da mi zamjeriš

na grubosti i bahatosti

u dijeliću tvog trena iza sklopljenih očiju

tako malenim u beskraju vremena

naspram vječnosti mog svijeta

koji želim da ti približim

ponudim

Eh, toliko ti je taj treptaj,  velik

samo ako želiš da bude

zar ne osjetiš ?

 

Sjedi kraj mene

dođi i ne strahuj

pričao sam im o tebi

još i prije prvog slova napisanog

i iznenađeni su

koliko ništa, o tebi rekoh

 

A, da li je poznaješ ?

Ne, mislim da ne

čak sam siguran da je ne poznajem

ali obećao sam joj napisati pjesmu

možda pomalo i neodgovorno

Da li je voliš ?

Ah, ne….ni to

Ali mislim da ju je veoma lako

Zavoljeti

 

Nazovi onda pjesmu, jednoj neznanki – rekoše

Oh, već sam pjesmu nazvao po vama

Opijenim od ljubavi, vina i tuge

prolaznosti i žala

za svim onim nepovratno izgubljenim stvarima

te je Cvjetnom Krčmom nazvah

 

Dakle, da krčmimo jasno nam je

Ali zašto još i cvjetna ?

Uskomešaše se pomalo zbunjeno me gledajući

i ja pognuh glavu

Tomas mi dotaknu ruku preko stola

Neka si ! – reče

Vi se samo srećete zar ne ? – upita

Da, mi se srećemo

i ja sam joj obećao napisati pjesmu

a kakva je to pjesma bez cvijeća ?

 

Rado bih, Tomase, da joj prenesem lijepu poruku

s poentom

zato sam vas sve pozvao

i neki smisao da svemu dam

ali me pjesma vuče dnu

a ja bih da spasim svijet

ili makar nju

od istosti našeg pogleda

što prije neki dan

kod nje prepoznah

 

 

Ako mogu, Tomase

prijatelju moj, citirao bih tebe

za ne daj bože istosti sudbine

jer ti si Tomase

učinio hiljade ljubavi

sve vrijednijom od vrijednije !

i mislim da nije slučajno što smo večeras

za istim stolom…

Naravno, prijatelju moj – reče Tomas i zagrli me

 

………………………………………………………

Ljubav jedino vrijedi ako je luda, bezumna, zabranjena

i pustolovna u grijehu.

 

Tomas Man

…………………………………………………………………………………

Autor stardust

Odgovori

Subscribe without commenting