[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Za koga da njegujem,

ovaj cvijet,

kad odlaziš.

 

U jutarnjoj izmaglici,

kroz snene oči,

tek nazirem tvoj lik.

 

Možda te drugdje čeka,

još ljepši,

nego ovaj.

 

Samo moj je zalijevan,

snovima pomiješanim sa suzama,

grijan toplinom moga srca.

A onaj tamo?

Vidjeti ćeš, pa odluči.

 

Ipak, brinuti ću se o njemu,

staviti u vazu,

satkanu od žudnje,

skrivenu od svijeta,

da ne uvene.

 

Ako se slučajno vratiš,

da ti ga predam

i da te poljubim.

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting