[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Cvijeće koje sam sanjao
kako pjeva
Purpurno i plavo
cvijeće iz navodno
samo filmova za djecu
Ovaj put ubrano
već umrlo je

Ti si sve otkazala
Otkazala si moju posvetu
onu ljubavnu pjesmu
tužnu kubansku Guajiru;
stvar glazbenika sa podočnjacima
stvar sa jednostavno tužnim
akordom na kraju
Tvog nepojavljivanja u Svečanosti
gitarista cvrčaka i
pauka prstiju prve,
četvrte i sedme pozicije
u onom pijanome u pola četiri jutru
na način da sve to bude sadržajno,
i da ne zvuči baš toliko dosadno
kao životi mnogih
kao pogledi svih koji
pokušavaju stezati poslovne kravate
i da Ti osjetiš spontano; ptičje
u pogledu iskrenog pjesnika
kojeg slobodno možeš upitati
o imenima krotitelja lavova
u putujućem Cirkusu vremena

Cvijeće koje sam sanjao
kako pjeva
nestalo je, kao i ja
u dubokoj melodiji Rojasove Guajire
u sjećanju pjesnika sa Kuprinom u džepu
na plava ludovanja plavih noći
kada smo imali posljednje trenutke
svjesni važnosti naše male romanse
i prije no je list sa jednostavnim
stihom
kobnom metaforom
izgorio nad plastikom Tvog upaljača,
jer govorila si (a prije otkaza);
“Bez uspomena….ne živi se od zraka.
Zaboravi me…sve!!!!”
(Ostala je mješavina
iza tijela pohotne plahte
i onog neuklapajućeg
mirisa pomade za zarastanje rana
koja nije mogla spasiti
moje krvarenje Tvoje
izmišljene izjave o nanošenju boli
čiju ranu poslije
liječih vinskom terapijom očajnih
što ih je nemoguće pobrojati
u noćima savijenih šankova i volja
i koji litrama plaču
posmrtne govore o cvijeću
iz navodno samo filmova za djecu,
o cvijeću koje je trebalo pjevati
o nama, ali nije
a koje sam sanjao;
umrlo je….)

Autor lulallay

Odgovori

Subscribe without commenting