[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U smiraj dana,sred purpura divna,
legla je odmorit i uhvatit hlada,
k’o jela vitka, sa vrčem u ruci,
mlada, ponosita, čuvarica stada.

Umorne je zjene predala u snove,
niz grudi joj bujne spustila se rosa,
sred mjesečine što niz lice pada
srebrila se duga raspuštena kosa.

Zaspala je tako ispod krošnje hrasta,
otpustila brige da u sumrak odu,
usnula je gradove i otmjene dvore
i u njima mladu dokonu gospodu.

Sanjala je dugo neki život novi
u kojem je gradska dama sa lepezom,
pa kako ju vodi njen kavalir fini
da se nakon plesa odmori pod brezom.

Snivala je dok se stado gubilo u noći,
cvrčak je iz trave pjevao sonatu,
iz vrča je voda kapala po tlu
a haljina je njena zasjala u zlatu.

Zvijezde su nježno tinjale u noći
k’o da ljubav samu treptajima nose,
dok vjetar je ljetni zapirio svuda
ljubeći joj grudi i noge joj bose.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 11 comments

  1. Jako dobra pjesma. Sviđa mi se povezanost rurarnog i dekadentnog, sna i jave i sviđa mi se fina nit blage, jedva primjetne podsmješljivosti, a ujedno i žala za nečim prošlim.Stvarno si dostojan svog pseudonima.U nekoj pjesmi udariš pravi nock aut, a u drugoj sve je fino, uglađeno, romantično..Užitak te je čitati.Veliki pozdrav!

  2. Jim mora da si citao neku knjigu, ili mozda gledao neki film, pa te inspirisalo nesto, bez obzira sta i kako, predivna pesma sna, jave, zelja, kao sto rekose, kao bajka….pozdrava dragih…:)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting