[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ćutim tvoj korak
ispod cjelova noći.
Sanjive tišine su mu okitile lice
u ovoj bijeloj tami prosinca.
Njegovim je imenom
nebo isplelo sudbinu
na zalasku jeseni,
u godini prvog volim te,
u lugovima moga srca.
Kradu ga moje pjesme,
prate ga moje geste,
po tragovima ga znaju
moje ceste.

Prepoznaju ga stražari mojih snova
kad zasipi veče’,
kad utihne kaplja dana,
ona posljednja kad poteče.
Baš tada,
ćutim tvoj korak

ispod cjelova noći.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting