[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ćutala je  i krila od sebe

od svih;

Kako je duboko u noć

obgrle stare uspomene

te kako kanu niz obraze.

Ćutala je kako joj kroz krv

još uvijek,protiču

trzaji njegove gitare

i kako rano ujutro diše

zrak minulog novembra.

Dok lagano na putu ka zaboravu

križa puteve svoje tuge po ruci.

U nadi da  isteče  taj prokleti muk gitare ,da odnese njeg.

I da zaboravi taj,na prvi pogled sanjiv put

koji ju je doveo u tunel olovne tuge.

 

 

 

 

 

 

Posted by Plavi sanjar

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting