[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dani u zivotu, poluprazni, zivimo k’o da smo u kazni.

Cekanje noci da se sklope oci i sanja svijet bolji, to je zivot postao.

Sve je sada borba, borba za opstanak, drazi je sve manje,

sve je to bez osjecanja stanje.

 

Tisina sve glasnija, a sve nejasnija smisao,

ostaje mi samo moja teska misao.

Iako me ona bode, zedan sam je k’o u pustinji vode.

 

Nestvarni sjedimo, dok je zivot pored, iza slika se krijemo.

Istinu reci ne smijemo.

Svi smo zajedno, ali smo sami.

 

Mislimo blizu smo, ali daleko.

Lazemo da nas s druge strane ceka neko.

 

Neki su srca u proslosti bacili, a neki mladost ne imase,

samo preko noci ostarise.

 

Izgubiti necu, ako sebe ne izgubim.

Ne dam oluji da nam mom moru talase pravi,

sam cu svoje stvoriti po kojim cu ploviti.

 

Zivot je mladost, igra je i radost,

zarobljena u iluziji, a dusi rupa, jer lopta vise ne lupa.

Posted by Chokee

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting