[Ukupno:1    Prosječno:1/5]

Na kauču ležim,

nešto na mobitelu bilježim.

Odjednom,

preko cijelog touch ekrana crnilo povlačim,

kao žvakaću gumu,

prstima ga razvlačim.

Tom crnilu kraja nema,

provokacija se mračna sprema.

Nasred ekrana,

pojave se mutna oka dva,

od straha počnem se tresti sva.

Dječji plač u pozadini se čuje,

velike muhe po sobi zuje.

Bacam mobitel iz ruke,

pokušavam pobjeći od te nesnosne buke.

Sa poda, iz ekrana,

još uvijek te mutne oči zure,

mračnim pogledom me jure.

Budim se iz čudnog sna,

što je to bilo,

samo Bog zna.

Posted by Nada 1985

Rođena sam 27.11.1985 u Puli. Diplomirala sam pri Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem poezije, čitam knjige, uživam u životu, meditiram i vježbam jogu. Moje pjesme su uglavnom mračne, jer sam se osjećala mračno u trenutku dok su pjesme nastajale. Ipak skoro svaka pjesma ima pozitivan završetak. Svojim pjesmama želim poručiti da je ljubav najjača sila u univerzumu kojom se mogu pobijediti sva zla ovog svijeta i izbrisati sav mrak koji nastaje u glavi zbog življenja u nesigurnom i opasnom svijetu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting