[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Poput voštane figure,izvajanog osmijeha,

sjedim…

Tu,na raskrsnici pitanja.

 

Crvene cipelice,istrošene i skoro neprepoznatljivog izgleda,

nepomično čekaju nova putešestvija.

Milujem ih vrhovima prstiju,

kao kakvo vjerno,staro kuče.

Dok ispucali tabani gore od želje za neistraženim stazama.

 

I ničeg više nema…

 

Zemlja.

Nebo.

Sunce.

 

Sve je tu,a kao da nema ničega.

 

Posmatram svijet staklenim očima…

 

Još samo jedan pogled na crvene istrošene cipelice

dovoljan je da podsjeti me kako došla sam do kraja puta.

 

Spuštam trepavice,dok mi se prsti grče oko pertlica.

 

Možda ima još nade…

 

 

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO
JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA
CRNO-BIJELO
SUNCE-SNIJEG
VESELA-TUZNA
POEZIJA-PLES

Ova objava ima 26 komentara

  1. Jako lijepo napisano draga Skorpi!
    “Dok ispucali tabani gore od želje za neistraženim stazama.” Osobito ovaj stih…kad bismo htjeli…a čini nam se da ne možemo…možda ćemo ipak jednom moći,tko zna…
    Šaljem zagrljaj topline k tebi!:))

    • Često nas život baca na tu raskrsnicu.Gdje god pođemo nekako se obremo na toj raskrsnici.Pitanja koja postavljamo sami sebi.Nekada nam se te male cipele čine stare,trošne i nesposobne za daljna putešestvija.No stopala kad zagolicaju mora se po odgovore. :))

      Lijep pozdrav.

  2. Tu,na raskrsnici pitanja.

    … gdje razilaze nam se mnogobrojni putevi, koji su u jednom periodu života bili ukršteni …

    lijepa misao, lijepa pjesma i život je ponekad zaista – žulj 🙂

    skorpijaj, veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting