[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nestašno

Proliveno

kao crvena tinta po papiru

slutim da nadolazi vrijeme

uzdaha,

pojmova iz knjige

maloj djeci nerazumljivo

Pomalo razuzdano

kao vali mora

što raznose školjke i pisma sa

onkraj svijeta

tuče moje vazda zeleno srce,

pokušava da dokuči njenu ljepotu,

ljepotu mjeseca i prirode

Hej prijatelju stari

gdje su slike

kojima smo se divili

Hej prijatelju dragi,

ja sam kao na kraju planete

Možeš li me čuti,

razumjeti što to moje oči traže,

što moji prsti pišu

Ulazimo u vrijeme razuzdanih pokreta

Ne mogu da razaznam bijes Bogova starih

Ne mogu da te uhvatim vrijeme za rep

Još malo pa će veče

Veče, što teče

Kao cigareta u mojim rukama

Ovo je kraj

ili ipak početak

jednog divnog prijateljstva

Autor songfordead

Ova objava ima 6 komentara

    • hvala shadea, ali sada kada ponovo čitam mislim da sam ju mogao puno bolje napisati, bar razdvojiti ono što je bit pjesme od događaja koji poslije slijede, kada sam ju napisao na papiru imala mi je više smisla nego sada na kompjuteru (internetu) ipak hvala ti od srca

  1. Ti si kompletan izgrađeni pjesnik, ne tražiš stil- našao si ga. Osjećaj čežnje, ali samo osjećaj, podsjeća me na jednu Krležinu pjesmu u kojoj on čezne za nekom tko bi bio drag, intiman, drug…Puno pozdrava.

    • Prvo nisam znao kako da odgovorim, a poslije i da li da na to odgovorim, jer, ništa loše, malo me je to zadesilo (možda glupo sve ovozvuči)ali ako mi to napiše jedna POTUPNO strana osoba koja me je upoznala tek preko par pjesama daje mi OGROMAN KOMPLIMENT na sve vrijeme koje sam proveo prvo uz mašinu za pisanje i olovku i papir a poslije i MODERNIZACIJOM kompjuterom i internetom. I još bar komadić mog rada usporedi s jednim Krležom. Hvala od sveukupne moje pjesničke duše.

Odgovori

Subscribe without commenting