[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sljedeci pogledom neke

daleke pute,

na staklenim vratima

u staklenoj basti bez korova

stojim,sprijateljena sa olujama

i vidim poplave u tvojim ocima,

kako se slijevaju

po udolinama,

okolnim brdima….

bez prestanka.

Sljedeci neku

crvenu nit,

mjesta rodjenja

i mjesta postanka,

ko velika fleka

i sudbine oznaka,

ja tebi pripadam,

ti meni pripadas,

kao na vezu barka

sto se u luci ljuljuska,

nakon jake bure,

nakon povratka…

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting