Crno vino

Puhni u vjetar tihe želje,

Zatvori oči.

Nek’ ponesu te pješčani valovi

Što poglede nose ti.

Prepusti se rukama kraljevstva

Kićeno krvavim slikama.

Vidim te u daljini, čemu taj pognut pogled?

Lagano se gibaš vjetrom, kao stablo surovo

Nestaješ.

Stapaš se sa oblacima, odlazi sve tvoje

U ruke moje.

Sjećaš li se?

Žalimo smo za riječima koje oduzele su nas.

U snovima pješčane valove vidjeli smo.

Daleko je java bila – tada.

Iluzijama smo tražili nove dane. Nad zvjezdanim nebom se

Magla spustila, i odnijela zadnje zrno pijeska.

Zeleno cvijeće mirisalo je, sada pokriveno pepelom, gdje su

Anđeli nekoć igru vodili.

Venama, crno vino teklo je.

Izrečena bol kao da je posustajala, ali

Noći te, nagonima,

Odveo si me putevima slatkog zla.

Molitvom, prebolio si gubitak…