[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Naglosti, Strahovanja,

U treptaju oka nestaju.

Stapaju se u melodijama

Tako jasno i jednostavno, S mnostvom neznalica

Tek par amatera, U tisinama…

 

Nosi dusu nekim drugim dimenzijama,

Neustrasivim prijelazima

Mocnoga u maleno, Plahoga u velebno…

 

Cak se i ti gorostasni stupovi Uzibase,

Protrnuse od ljepote Te zadihane mladosti

Koja odzvanja

Ovim pustim Gradom Samoce

Trajno nastanjene

 

I rijeci se gube Medju tim notama

Strahopostovanja

Cas mracnih, cas Tako plahih

Da ti disanja staju

Srce zebe Od iscekivanja

Onog iduceg Nestajanja

Medju violinskim Kljucevima

I povisilicama

Naglim snizilicama

I konacno,

Tim sigurnim Pokretima

Zanesenih Prstiju

Tek nacetog zivota…

 

I tako te dozivje Neuka dusa

Strasno radoznala,

zadivljena tim saptanjima

novootkrivenog zvucnog svijeta,

ljekovitog za vidanja

starih rana…

necujnih prisjecanja onog sto

porucuje svaka kapljica napora,

prebiranja po

crno-bijelim

svjetovima…

Posted by Chuvas

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting