[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nestaje me u velikoj noći

u srebrnom nebu sa dubokom šumom

što glasno strši u oči,

i s tihom pjesmom što odjekuje drumom.

 

Prošlost me teškom  sabljom reže,

kosti više nisu moje.

Čujem misli, lude, bježe

u besmrtno naručje tvoje.

 

Tražim pravokutne sjene

što razum mi mute

u prozirnim ogledalima pjene.

 

Bježim u šumu, pod njene skute

da vuci me ne čuju

dok ptice na me pljuju.

Odgovori

Subscribe without commenting