[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Crni čovječuljak veliki nož u ruci drži,

hoda iza mene,

ali iz nekog razloga ne želi biti brži.

Veliki nož prema meni leti,

a čovječuljak maše rukama

i nešto mi prijeti.

Sav je u mukama,

vidi da sam sama na cesti,

želi me sa lica zemlje pomesti.

Ipak ne osjećam strah,

smireno hvatam dah.

Nož se u zemlju zabode,

a crnog čovječuljka mračne sile nekuda odvode.

Nastavljam svoju šetnju

i zaboravljam na ovu čudnu prijetnju.

Tako završava ovaj ludi san.

Iz kreveta se dižem,

do prozora stižem,

gledam kako je lijep, sunčan dan.

Posted by Nada 1985

Rođena sam 27.11.1985 u Puli. Diplomirala sam pri Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem poezije, čitam knjige, uživam u životu, meditiram i vježbam jogu. Moje pjesme su uglavnom mračne, jer sam se osjećala mračno u trenutku dok su pjesme nastajale. Ipak skoro svaka pjesma ima pozitivan završetak. Svojim pjesmama želim poručiti da je ljubav najjača sila u univerzumu kojom se mogu pobijediti sva zla ovog svijeta i izbrisati sav mrak koji nastaje u glavi zbog življenja u nesigurnom i opasnom svijetu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting