CRNE SILUETE

[Ukupno:1    Prosječno:1/5]

Na brodu sam sama,

počinje prava drama.

Svi su ljudi nekud nestali,

kao da su postojat prestali.

Crne siluete na brod dolaze,

mene traže,

polako mi prilaze.

Osjećam strah,

jedva hvatam dah.

Krenem po brodu bježat,

a te siluete počnu vikat i režat.

Na pramac broda stižem,

ruke u zrak od nervoze dižem.

Nemam više kuda,

totalno sam luda.

Crne siluete ispred mene stoje,

udisaje moje broje.

Dušu mi žele isisat,

tijelo potpuno izbrisat.

Moj razum se od nekud javlja,

stih za mene sastavlja:

“Probudi se, to je samo ružan san.

Ništa ti ne mogu,

pljesni dlanom o dlan.”

Doista se budim u svojoj sobi,

sa istim tijelom i u istoj robi.

Još uvijek dišem,

imam potrebu ovaj san kao pjesmu da zapišem.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting