[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Noć oko mene savija svoj dugi plašt,

Obavija me mislima o predivnoj tmini,

U njenom ogledalu mogu biti tašt,

Zaogrnut ljepotom u vječnoj crnini.

 

Ono što je nekad moje srce bilo,

Razbijeno sad u meni na komade leži,

Tamom se je noćnom ono obavilo,

I u boli besmrtnosti i ljepoti teži.

 

U meni se roje mnoge crne misli,

U okove željezne srce moje stežu,

Ti okovi uz mene se ko noževi stisli,

Te mi dušu sa užitkom paraju i režu.

 

I u ovoj netaknutoj djevičanskoj noći,

Moje teške crne misli i ja, u samoći.

Autor Max Corvus Tenebrus

Ja sam poet mraka, ljubavi i smrti, života i Prirode, realnosti i fantazije, šale i depresije. Ja sam ukratko gothic poet.

Website: http://www.facebook.com/max.c.tenebrus

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting