[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Zamisliš li se nekad,
Kad čuješ trube,
Crnu svitu kako prema groblju ide..

 

Staneš li,
Pa se pitaš,
U čemu je bit,
Kuda vodi sve ovo,
imali li smisla postojati.

 

Da li čovjek i tijelo samo su jedno,
da li zbilja svi putevi groblju vode,
da li zbilja je život sve što čovjek ima.

 

Zadrhti li tijelo,
na takve pomisli,
što glavom ti prođu,
pa nešto te oko srca opeče,
nešto poput straha.

 

Ne,
zašto onda plačeš,
zašto osjećaš da gubiš nešto,
kad tako žustro vjeruješ,
da duša postoji,
da sa smrću ne umire.

 

Možda sumnjaš,
znam bojiš se reći,
stegne nešto oko srca,
ne daš razumu da sve to vidi.

 

I prođe povorka,
svi se kućama vrate,
život nema vremena,
misli potjera dalje.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Subscribe without commenting