[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Utiskujem svjetlopis tvog ženstva u hladnoću ovog zida.
Dahom ti iscrtavam geografiju:
lebdeći mostom tvoga vrata,
razvijam zastavu jezika na vrhu tvojih grudi,
čitam putokaz oblutka tvoga trbuha
i pratim stazu obećane strasti.
Rastvaram te plahu toplinom dlana
i tražim tvoju bit vrhom prstenjaka.
Tvoji valovi i mora, ponornice vrište;
Izvijena u dahu, u bunilu, u prestanku…
Daleko od sebe, duboko u tebi,
trenuci pred bljesak, pred udar, pred struju.
Katrene tvog daha crescendom me vuku ka vrisku, ka iskonu…
Grč nas stvara,
ugriz nas rađa,
i samo smo jedno.
Ne manje,
ne više.

Tako nas, ljubavi, strast piše.

Posted by ilumminati

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting