[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Oduvijek sam nocu gledao nebo,
to je ono u meni slabo.
Ja vidjeh svjetiljku u toj crnini,
na tamnoplavom platnu, ugledah svjetlo
na kraju tunela.

To je moja sijenka u mjesecevom prahu,
u strahu sam gledao ono sto volim,
pa odolim da to probam.
Tako hranim pjesmu,
prilog svemu dodam,
a sebi ne mogu da odam u sta sam zaljubljen.

Tako hodam izgubljen ovom planetom,
slobodan u svom svijetu,
zarobljenik ove duse,
ja sam proslost svog vremena,
u njemu sam zatocen.

Ipak izbije varnica,
ima ociju koje su za moje srce stanica.
Cekaj me da odemo istim vozom,
jer sreca je tamo gdje nisam,
gdje ovu tesku pjesmu ne moram pisat.

Posted by Chokee

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting