[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok u ruci držim kamen,
Shvatam da sam njemu sličan.
Spolja i ne tol’ko stamen,
Al’ u srži nepomičan.

Ma kol’ko da vreme tišti,
Kiše tope, vetri lome,
Ja ći uvek biti isti
Duboko u duhu svome. 

Posted by Mudrozborni Ulix

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting