[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Teško je zaboraviti na vrijeme između dvaju svijetova,

između dviju krajnosti.

Teško je zaboraviti trenutke boli, radosti, sjete.

Svo vrijeme, sve krvave rane, sabijene su između dviju međa,

međe živoga, međe mrtvoga i kao duga spajaju nebesa sa zemljom,

smisao s besmislom,  raj s paklom.

Teško je zaboraviti na vrijeme, tu tešku esenciju zbivanja,

te besane noći u odsutstvu misli.

Teško je zaboraviti zlobni osmijeh vremena, te šiljate

zube, te krvave dane protkane nitima duše,

te dane mladosti, zarobljene u kapljicu jutarnje rose.

 

Teško je zamisliti vrijeme kao mirno more u suton.

Na cijelome svijetu ne postoji sidro

kojim bi se barka zasidrila na valovima nemirnoga mora,

između dviju međa, međe živoga , međe mrtvoga.

Tonem u suton prisječajući se slavnog tek

rođenog jutra;

tonem s barkom na dno vremena,

tonem u zaborav i ostajem zauvijek izgubljeno blago

između dvaju svijetova, između prolaznosti i vječnosti.

 

Odgovori

Subscribe without commenting