[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moje su riječi unajmljene

od mistika, filozofa i jednoga samo pjesnika.

Pridjeva nema, samo pjene

koja smeta. Srži samo ištem slutnje vjesnika.

 

Izgleda da poezija nije samo neki dodatak

onoj maestralnoj temi

koja se provlači kao najdragocjeniji podatak

u stručnoj književnoj spremi.

 

Epiteti su prognanici

koji silom traže prava, prozvani manjinama.

Poezija nisu pjesnici

nego natjecanje u različitim doktrinama.

 

Samo ako opisuješ ili si invalid,

smiješ proći u klubove.

Domaćica je suvišan malignid,

ovješena na rubove,

 

ali tada je barem priznata žena

u svakodnevici.

To je zato što je uma obnažena,

svjedoče suvremenici.

 

Moje riječi nisu lonci, niti pelene,

samo istraživačice.

Crne su, protiv struje zelene;

zapravo su spremačice.

 

Slutnja brije, gromko zvoni

u razbludnome umu.

Vidi se da su me dojili oni

koji pjevahu u klubskome podrumu.

0411 0551

Odgovori

Subscribe without commenting