[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Cjelov jutra pade na moj jastuk,
vlažne riječi su zamrle na usnama,
dok se mirisno jutro sa maglom bori,
čujem plač sanjalice, ranjene, site
ove mokre, okupane, tijesne noći
i opojnih ruža, čije trnje u meni krvari.
Znam, osuđena sam da bježim iz mraka
da gradim ljestve za nebo.
Ruke bi nešto htjele,
a šute hladne na jastuku.

Medina Džanbegović

Autor Medina

Rođena sam 13. septembra 1968. godine (u astrološkom znaku Djevice) u Zenici. Osnovnu školu sam pohađala u Maglaju a srednju, jezičko-prevodilačku gimnaziju, u Doboju. Završila sam komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1991. godine, zatim književnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2001. godine, a 2009. godine stekla je i zvanje magistra iz književnohistorijskih nauka, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Jedno vrijeme sam radila kao profesor bosanskog jezika i književnosti u Maglaju, Tešnju i Sarajevu, a danas sam poslom i životom vezana za Kairo. Knjiga “Pepeljara i sedam opušaka” je moja prva zbirka poezije. To je bio čin svojevrsne hrabrosti u upuštanje neizvjesnosti štampanja i okušavanje vrijedi li se takvim načinom razumijevanja svijeta, života i sebe uopće baviti… :)))

Website: http://www.facebook.com/pages/Medina-D%C5%BEanbegovi%C4%87/154928114530363

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting