[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
 
Godine upornosti ostaju iza mene
Jutros sam načinila posljednje korake
U ovim pretijesnim cipelama
Što mi noge nemilosrdno izranjavale
Krvareći milost svakodnevno molile
Ogluših se na povike njihove
I uporno sebi i njima govorila
Ja to mogu
Sve je to zbog neravna puta
Zbog gruba kamenja
Nisam željela priznati
Da ih nisam pazila
Nikada dozvolila da rane zarastu
Sve u nadi nekoj ludoj
Sutra će bolje pristajati
Korak će biti lakši
A to sutra nikako da osvane
I boli nestane

Autor Zlatna Kisa

Ova objava ima 5 komentara

  1. Jako dojmljivo draga Zlatna…i kao da sam ponovo koračala u svojim pretjesnim cipelama dok sam šetala kroz tvoje stihove…sreća pa tih cipela već odavno nema!
    Šaljem ti pregršt osmjeha u zlatnim nitima sunca!:))

    • Shadea hvala ti na pregrštu osmijeha melem su mi za dušu… Za razliku od tebe ja još neko vrijeme moram koračati u svojim pretijesnim cipelama, nikako ih se riješti, kao da su srasle s nogama… ali vjerujem da ću ih uskoro uspjeti izuti pa bosa ali slobodna potrčati u život…

      Zlatni pozdrav ti ostavljam!!

Odgovori

Subscribe without commenting