[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Pusti me da pjevam glasnicama tvojim,
pusti me u oči da im sjaj budem!
Pusti me u srce da ga krilima štitim!

Ti me pusti u sebe
ti koji mi sličiš po duši!

Ne udaljavaj se od mene,
nisi prolazan, ma Božji si!

Mjesec će mi kazivati ime tvoje
i Sunce koje sviće darivat će mi nadu
da me čuješ!

Neizbrisiv si osjećaj,
da za mene postojiš,
satkan rukama Očevim,
kao ratnik za pravednost!
Iz nepravde me izbavi voljena dušo,
bistri potoku mojih molitvenih suza!

Udaljeni smo oduvijek
i bolu izgleda kao da nas nema,
kao da si samoutjeha.
Patnja križa kaže izgleda
kao da žalopojim
za onim koga sam izgubila,
a nisam te ni dotakla.

Izađi iz skrovišta mog sna,
odvedi me u stvarnost,
budi mi vječna radost,
osmijeh moga anđela!

Možeš li ljubavi osjetiti
mene…
Mene koja sam postala
pjesma i priča ranjenima,
a sama sam ta shrvana od
nepravde ovog svijeta.

Utjehu nudim svima,
i tebe blagoslivljam utjehama
i ljubavlju koju te poklanjam bezuvjetno.

Oprosti za pjesme,
u kojima te oživljavam,
negdje postojati moraš.
Htjela bi stvarna sjećanja.

Oprosti što te tražim,
ja bi trebala biti nađena.
Oprosti što sam nestrpljiva
i htjela bi anđela za čovjeka.

Jedno te samo molim,
ne ljuti se na mene,
ne ljuti se što te nesavršena
savršenog traži.
Meni je samo dosta zemaljskih laži,
naivnosti cvjetova moje duše,
nude im vodu, a u vatri ih guše.
Treba mi duša čista,
ne mogu u nečisto više,
meni se anđele u bijelim krilima diše,
crna me robovala.

Smjesti me u srce svoje,
znaš da sam vjerna Bogu
i sve činim za voljene.

Dođi da odmorim,
da izrastu ponovno one
ruže naivne…
da te raduju u liposti svojoj.

Anđele umorna sam,
na časak bar dođi,
zatvori mi oči krilima čuvara
i odvedi u molitveno skrovište,
neka san izgleda prvi put kao java,

Onaj čovjek sa dušom anđela,
neka noćas kao zaštitnik
uz bolnu ženu prespava.

Zagrli, za vječnost ostani,
svjetlosna sjenka duše tvoje
neka me nađe dušom i tijelom,
amen! 💕

Bilaj, 16.10.2017.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting