[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada sam uz tebe,
Ja ne znam za sebe,
Koliko je sati ni koje je godišnje doba,
Cijeli mi svijet postane tvoja soba.

Tih tek dvanaest kvadrati,
Niz rijeku naših nada,
Tih tek par sati,
Nježnosti na kraju grada.

Samo ti i ja,
Podrhtavaš i čujem ti uzdah,
Spretno za usne vezujem tvoj dah,
Dok nas mjesečina ne obasja.

A onda niz hladnoću sokaka,
Najtežih 5000 koraka,
Od Usorske niz Bosnu do Tesline,
Daleko od tebe od tvoga mirisa.

Vučem se i mislim na novi dan,
Kada ovo naše neće biti samo san,
Tren koji samo bude i prođe,
Ostavljajući čežnju dok drugi ne dođe.

Sjećanja,ispreplitani ljubavi prsti,
Nježni,željni,požudni i čvrsti,
Smiješka tvog melodija,
Nada,daljina,ti i ja.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting