CEZNJA
Slusam morske talase
kako tiho pjevaju
kako njezno sapucu
slusam kako strpljivo
ime njeno spominju
moju ljubav davnasnju
moju tugu sadasnju
moga bola sudbinu
Eh kad bi talasi
misli moje
tmurne znali
tad bi mozda
s pjesmom stali
mozda bi se smilovali
mozda bi se nasmijali
tajne svoje ispricali
mozda bi mi snage dali
da je vise nezalim
da je vise nezelim
i ime joj zaboravim
Al neznaju talasi
nit se mojoj sjeti cude
niti znaju
sta u meni
pjesmom svojom vjecnom bude
vec i dalje pjevaju
njezno nesto sapucu
ime njeno spominju
i u dusi umornoj
more tuge stvaraju.
malo sunca dodaj tim talasima…biće molje….jedna utjeha”bolje je zbog ljubavi patiti nego nikada ne ljubiti,niti ljubljen biti”….
sorry za grešku, molje treba- biti bolje.
Upravu si,mada patnju i sjecanje je ponekad tesko podnositi.
Zato samo kazem-Sacuvaj nas Boze patnje,u bilo kakvom obliku.