[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda kad noć umiješa svoje prste,
kad su moguće priče svake vrste,
kad su isti koji uče i koji se krste,
kad  su crvene staze srca prostrte;
Možda onda kada sat razuma stane
pokažu se istine duše duboko skrivane.

Možda tada ćeš mi mila reći
ono što osjećaš, što će peći,
ili što će voditi me sreći;
Od čeg ću u zemlju propast ili biti veći.
Mila ja odavno brojim dane,
čežnjom protkane, kad će lanac srca da spadne;

Kad će okovi biti pokidani,
zastori nepoznatog pocijepani.
Mila odgovori, otkrio sam ti se,
zabranio osjećaju skrivanje iza zavjese,
zavjese scene moga bića i stanja;
Znaš da dostojan sam tog saznanja.

Hoćeš li me pratit na putu mom,
ili da se sprijateljim sa osamom?
Nijedno “da” u životu mi nije bilo bitnije,
ako je “ne”, nema me, nek “ne” nije.
Šta god da je riješi ovo što prije;
Hoćeš li biti moja, spasi me više melanholije.

Posted by H L M

This article has 6 comments

  1. H M L,prva strofa mi je naprosto fantastična!Ali samo prva…ostale su me nakon nje malo razočarale jer su naspram te prve nekako “obične”.Lijepe su ali mi nekako “odskaču”.Ovo je moje subjektivno mišljenje i ne obaziri se na njega ali sam morala napisati baš zato što me oduševila prva strofa:)Topao pozdrav ti ostavljam nakon dugo vremena što te nije bilo! I osmjeh šaljem:))

      • Da me ne bi krivo razumio..pjesma kao pjesma je odlična! I te tvoje strahove i nadanja i želju koju iznosi i sve skupa uklopljeno je prekrasno napisano!Oprosti na kritici…za ispriku šaljem ti kiss na obraz:))

        • Ne brini draga Shadea, i prvi put sam te dobro razumio 😀 vjerovatno se ja nisam izrazio kako treba (sad bih stavio onog smajlija koji se srami kad bi znao kako se piše)

          • onaj smajli koji se srami je :$ :)))ali ne treba ti taj smajlić:))Stvarno ti ne treba,vjeruj mi:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting