Čežnja
Možda kad noć umiješa svoje prste,
kad su moguće priče svake vrste,
kad su isti koji uče i koji se krste,
kad su crvene staze srca prostrte;
Možda onda kada sat razuma stane
pokažu se istine duše duboko skrivane.
Možda tada ćeš mi mila reći
ono što osjećaš, što će peći,
ili što će voditi me sreći;
Od čeg ću u zemlju propast ili biti veći.
Mila ja odavno brojim dane,
čežnjom protkane, kad će lanac srca da spadne;
Kad će okovi biti pokidani,
zastori nepoznatog pocijepani.
Mila odgovori, otkrio sam ti se,
zabranio osjećaju skrivanje iza zavjese,
zavjese scene moga bića i stanja;
Znaš da dostojan sam tog saznanja.
Hoćeš li me pratit na putu mom,
ili da se sprijateljim sa osamom?
Nijedno “da” u životu mi nije bilo bitnije,
ako je “ne”, nema me, nek “ne” nije.
Šta god da je riješi ovo što prije;
Hoćeš li biti moja, spasi me više melanholije.
H M L,prva strofa mi je naprosto fantastična!Ali samo prva…ostale su me nakon nje malo razočarale jer su naspram te prve nekako “obične”.Lijepe su ali mi nekako “odskaču”.Ovo je moje subjektivno mišljenje i ne obaziri se na njega ali sam morala napisati baš zato što me oduševila prva strofa:)Topao pozdrav ti ostavljam nakon dugo vremena što te nije bilo! I osmjeh šaljem:))
Potpuno se slažem s tobom. Pjesma nije pisana u jednom navratu, tako da sam i očekivao nešto ovako. Srdačan pozdrav :)
Da me ne bi krivo razumio..pjesma kao pjesma je odlična! I te tvoje strahove i nadanja i želju koju iznosi i sve skupa uklopljeno je prekrasno napisano!Oprosti na kritici…za ispriku šaljem ti kiss na obraz:))
Ne brini draga Shadea, i prvi put sam te dobro razumio :D vjerovatno se ja nisam izrazio kako treba (sad bih stavio onog smajlija koji se srami kad bi znao kako se piše)
onaj smajli koji se srami je :$ :)))ali ne treba ti taj smajlić:))Stvarno ti ne treba,vjeruj mi:))
oznaka iznad broja 4 i kao sto radis uskličnik,stisneš šift i tipku s brojem 4 :)