[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Poslijepodne je. Izlazi iz svog mračnog dvorca….Sjeverac je neumoljiv i pahulje snijega,onako zapanjujuće savršeno istkane,razvijava snagom mećave….snagom koja rashlađuje lice i prstiće na rukama ali ne tjera u toplinu doma….

Ona niti ne želi u toplinu….napustila je svoj dvorac sigurna u svoju misiju….misiju koju iz dana u dan ponavlja i ponavljat će ju dok se ne ostvare proročanstva…uprkos mećavama i olujama i vremenu koje nema milosti u svojem kontinuitetu….

Putem do Rijeke kroz trepavice gleda igru pahulja istkanih iza prozaora Čarobnih Gradova Sjevera…gleda prema Rijeci ne bi li ugledala jato Labudova…i ugledala je….

Jato je plivalo ne obazirući se na mećavu puštajući pahulje snijega da im prekriju, svojom bijelinom, bjelinu njihovih krila…kao da su iz istoga Čarobnjakova Sepeta ispali….i bijele pahulje i bjeli Labudovi….osmijeh na licu joj otapa pahulje mećavom donesene…

Kao u onoj bajci kada princeza poljubi žabu…netko joj je rekao da je Kraljica Labudova i ako poljubi ovog Labuda….on je gordo prilazio njenom dlanu po mrvice,ona se primakla i taman kad je mislila poljubiti ga on se odmakao odnoseći mrvice…nasmijala se gledajući svoju odjeću u potpunosti prekrivenu bijelim pahuljama i pomislila…nije tako hladno…a ti ćeš se vratiti i tada ću te poljubiti Moj Prinče..a čekati,čekati nije teško kada se vjeruje….

Sjeverac je pjevušio neku melodiju o Kraljici Labudova otresajući pahulje zarobljene u krošnji žalosne vrbe…Rijeka je tekla laganim ritmom prateći Vjetar…Ona je čekala svoju Čaroliju…

Autor Chochokpi

Ova objava ima 6 komentara

  1. Preodlično. Mnogo je danas ljudi koji se ne trude naći sreću, a sreću je potrebno zaslužiti. 🙂
    Ellenhyll, vrlo slična naracija tvojoj. 🙂
    Pozdrav.
    PS: Sviđa mi se tvoj avatar i ime. 😉

Odgovori

Subscribe without commenting