[Ukupno:5    Prosječno:5/5]
Ima jedna cesta prema Suncu
tamo gdje zemlja se budi
tamo gdje nebo krvavo rudi
šireći krila prema vrhuncu.

Kreneš li tuda tražit ćeš znaka
noseći bol u svojim grudima
i obraćat ćeš se uz put ljudima:
gdje su kosti mladih junaka?

Posvuda leže u crnoj dubravi
(zar ne čuješ njihove vapaje?)
još hladan Dunav nosi izdisaje
kojima Vukovar sav preplavi.

Cvjetovi su to nebeske bjeline
pred kojima ćeš glavu pognuti,
a plamen svijeće će buknuti
za njih, diljem moje domovine.

Autor Sissi

Ova objava ima 9 komentara

  1. Netko, Pjero, zahvaljujem vam na čitanju i vašim komentarima na stihove. Drago mi je da sam uspjela prenijeti emociju poštivanja i suosjećanja. Nećemo i ne možemo zaboraviti, Netko.

    Lijepi pozdravi vam lete!

  2. Maks, hvala na čitanju i tvom komentaru. Njima se možemo samo duboko pokloniti.
    Nažalost u pravu si što se tiče sadašnjosti, ideale su i nama oduzeli. To je tema za neke druge pjesme.

    Lp!

  3. Što reći?! Uistinu lijep način za odati počast Vukovarcima i ostalima koji su poginuli u obrani Vukovara.
    Moj naklon tebi za ove i druge stihove koje slažeš u svojim divnim pjesmama.
    Pozdrav
    🙂

Odgovori

Subscribe without commenting