[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jutros oko pola osam,

uhvatim sebe pred

perilicom zadubljenog

u vrtlog centrifuge.

 

Gledajuci u svoju

svijtelo plavu Lewisovu majcu

koju si mi poklonila

za Bozic 2007 godine.

 

Pa kao bubanj vrtim

godine,vrtim sjecanja.

Dok ubojiti stroj

neumorno gazi ka

buducnosti.

 

Iz trena u tren

svakim okretajem

stvarnosti,blijedi majca

kao i sjecanja nase

ljubavi.

 

Postajem svjestan

snage vremena…

Sve…

Sve ce izblijedjeti….

 

Posted by Argitula

Svoje najveće bogatsto, sebe kao čovijeka... ostavljam u sjećanju mojih prijatelja, a za one koje nisam imao sreće upoznati... ostavljam svoje pjesme i misli...

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting