Ćelava stvarnost
Na granici svijeta i sna,
u sasvim drugoj zbilji,
gdje ljudi brži su od sjena,
gdje Bijeli dusi hladno pušu,
I njihov zadah živom stvoru
misli trusi.
U svojoj ćelavoj stvarnosti,
pusti ljudi gluhih duša,
troše skupe dane,
nestaju bez glave.
tiho im govore
snivajte . . .
Plovite kroz snove,
dok dusi ne čuju,
dok satovi ne stanu.
Love sjene bez hitrine,
jedu polomljene sline.
Čekaju želju bez samoće,
preskakuju polja gluhoće.
Tonu besmisleno,
kopne nepokretno –
jer Bijeli dusi prestrašeni
zalogaj traže
jer Bijeli dusi čvrstu
šaku žeđi nose
Pusti ljudi gluhih duša,
kroz preriju utvara plaze,
tamo ih ni jeka ne sluša,
skota grubog nalaze.
Što je konačno?
Dok se uspinjem do dna realnosti…
samo
progledati








Ova je još bolja.
Odlično!!