[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kada će konačno doći,

taj dragi moj,

čekam ga satima,

a njega nikako nema.

 

Možda sa drugom ima spoj,

na drugom kraju grada,

čudan je dragi moj,

mogao bi da strada.

 

Ja ga dijeliti neću,

želim za sebe sreću,

ako ne bude dobar,

mogao bi postati modar.

 

Ako sa drugom šuruje,

bit će velike nevolje,

neka i ne dolazi,

neka me zaboravi.

 

I tada tramvaj prilazi,

iz njega dragi izlazi,

srce moje zaigra,

kada ga ugleda.

 

Zaboravljam sumnje otprije,

trčim mu u zagrljaj,

toplina mi utrobu grije,

a duša traži zaborav.

 

Šetamo ulicom,

laganim korakom,

na moja pitanja,

nema odgovora.

 

Opet se sumnja vraća,

što se to s njim događa,

dat ću mu još vremena,

da se skulira.

 

Ali trpjeti neću,

makar palila svijeću,

za našu ljubav,

koja bi ugasla.

 

 

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting