[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nas dvoje
usamljena leptira dva
lutamo prostranim livadama
nepokošenih dodira,
poljima nedosanjanih nježnosti
čekamo cvat kaktusa
onog  što samo jednom cvate
za nas, sudbine nepredviđene.
Ne bojimo se bodlji
koje bi nas mogle probosti
jer za ljepotu ljubavi
vrijedi i umrijeti.
Bojim se,o da, bojim se
da cvat nećemo dočekati
i prazni bez nektara ljubavi
na nebeske livade
usamljeni ćemo zalutati
na njima kao maslačka sjeme
sami ćemo lebdjeti i plutati.

Autor Baka123

Ova objava ima 4 komentara

  1. Prekrasni stihovi draga Baka!Fantastično utkana ljubav u svako slovo…predivne slike dočarane riječima…i nježnost…beskraj nježnosti u čežnji…Divno!
    Lijep ti pozdrav šaljem! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting