[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

na laticama čarolije ružinog buketa,
na valovima noćnih sati u času prelivenim
mirisima jutra…čekam Vas…da Vas 
gospodine izranjavane duše, nemirnih
struna duboke rijeke….

živim pogledom uperenim u daljinu preko,
u zlatnu boju zalaska, brojeći korake koji
se ne najavljuju, čitam između korica kroz
vrijeme što sporo prolazi jer Vas nema…
nema Vas gospodine…..

kao kroz maglu ili možda pričinja mi se,
da niste daleko, a opet praznina postaje
sve veća, gase se svjetla okićenog grada,
zatvaraju gerberi svoje oči duginih boja,
sve napetija postajem, ne baš sasvim svoja,
jer Vas nema, gospodine sa periferije jednog
vrta cvjetnog što diše krajolikom sanjivih vjeđa,
zatvara se još jednom kapija mojih želja…..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting