[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

cekam je na kraju izgubljene ulice
vec dugo strepim i pomalo mrznem
zvjezde na nebu struzu mi um
otkucaji sata na ruci svaku sekundu cine
da mi se dlanovi kao suvislo htjenje
i suvise znoje

na trenutak pomislim da sam nebitan
nepozeljno odbaceno kopile
koje se poigralo ljubavlju
o kojoj ni amor ne zna nista

cekam i drhtim i pitam se
zar je zivot takva surova stvar
zar ne prepoznaje iskrenost
ne raspoznaje istinu
ne uvidja kada je rodjena strast

sto umislja ona
radi nje ne osjecam studen
u hladnoci ljudi umiru
smrt kao kazalisni komad
naviknuta na ista lica iz partea

zasto ne dolazi a rekla je
ako me volis volim i ja tebe
njen izraz kao profinjena ceznja
ponavlja se
duboko kao mora oko
zarezala se u srcu mom

sanjivosti u gradu lijeno svijetle
oblaci donose prve pahulje
vrijeme se mijenja kao mjeseceve mjene
mozda i zaplesemo
kao leptiri iznad cvijeca
ako sada dodjes

igra nerava uz gluvu tisinu grada
igra pitanja kroz zapletene misli
cekam neko nedovrseno vrijeme
sto ce razmontirati jutro
usao sam u jednosmjernu ulicu
zaljubljenih romanticara

Autor plavivitez

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting