[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Mogao bih danas otići do grada i tamo provesti neko vrijeme. Za sada stojim kraj prozora i gledam, i čekam kišu, jer nebo se naoblačilo i prijeti svim ulicama i trgovima ovog malog mjesta. A kiša sve smiruje, ona dolazi kao melem i skrivanje. Iako ljudi s prvim kapima počnu trčkarati, tražiti panično zaklon, kao da se radi o potopu, a ne od daru s neba. Počet će otvarati, kišobrane, ako ih imaju, a ako ih nemaju onda na glavu stavljati novine i torbe, i kao neki uplašeni plesači saginjati glavu da ih ne pogodi koja kap. Kao da će se od te blage kiše rastopiti, kao da ne znaju da je voda njihovo počelo i kraj. Voda, čekaš je kraj prozora, a otišao bi u grad. Pa idi. I sakrij se duboko u njegovu jezgru. Pođi od onih najmanjih ulica i lutaj bez ikakvog cilja. Tek tada ćeš shvatiti njegovu bit i poželjeti da ostaneš tu i zapališ cigaretu kraj neke oronule zgrade. Dobro bi došla ta kiša, i taj odlazak bez smisla i povoda. I skrivanje, koje je već naznačeno u prvim kapima. Skrivanje sve do sumraka i natrag, do sebe i izvan sebe i opet natrag do portuna gdje ćeš zatvoriti kišobran, otresti kišu i ponovno se popeti u svoj stan pun dojmova. I čekati noć i … novu kišu.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting