[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Beatrice, ja možda nisam u pravu

Ali, neki ožive tek kada zalutaju

u Tvoju dimenziju;

u čistu maštu u celofanu opsjednutosti

No, malo tko tako čini

Većina uvjerena kako je savršeno dobro

razumiju trave i stabla, poludi

oholom smjesom metričkih jedinica

najavljenim Oglasima propagandnih spotova,

masom nepotrebnih zvukova

finale  masovnog ludila

bježi u zli susret  neizbježnom

Čekaj me na našem tajnom mjestu

 

Beatrice, ja možda nisam u pravu

ali moja je ljubav prema zemaljskim verzijama

bila unaprijed pogrešna operacija osvajanja

zmija porodice Lilit

no, poslije me začudila vlastita otpornost na raznolike

oblike osmišljenog i nagonskog Zla, pa od sada živim

neko tupo ravnodušje

spram mase oplođenog, razmnoženog,

a ponavljajući very longplay prolivene krvi

što gutaju moji dvojnici stoljećima,

i znaju  napamet duhovi izumrlih

vrabaca na granama;

napokon se istroši

Čekaj me na našem tajnom mjestu

 

Beatrice, ja možda nisam u pravu,

ali počinjem jesti drugu stranu

beskraja bez bojazni,

kako bih se namjerno otrovao

novom Nadom na stazama Sna

poljupcem Majke po kojoj hodamo

i Ja i ostali bezvrijedni u čoporu,

i sve to silovanje života, kao ona krvava trupla

razbacana po tisku,

u TV prijemnicima, na ulici;

uzrok su lucidno-čarobnom podsmijehu.

Koji se pravim dušama priznajem

može učiniti okrutnim

Ali nije…..

Čekaj me na našem tajnom mjestu

 

Beatrice, ja možda nisam u pravu

Kada odustajem licem djeteta sa igračkom

skrećući pogled ka slikama razloga rođenja

ne poželjevši da ih prljaju  njihovi donedavni

zagrljaji znoja i samouvjerenosti

pa ako je i laž sve napisano u ovoj pjesmi

pobožno molim kaznu Istine

jer ovdje me uskoro neće spominjati

za koju godinu niti znati ime

i što će ostati  na kraju do

ukočenih pogleda u rukama Smrti

Čekaj me na našem tajnom mjestu

 

 

 

 

Autor lulallay

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting