[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pružim krila.

Pa ih sklopim.

Pokušavam ,

u gomilu,

da se stopim.

Povisim glas.

Naglo zanjemim.

Dok svi pričaju

glasom jednim.

Misli moje

za riječ se bore.

Ali što se više borim,

sve postaje gore.

Oči moje drugačije glede.

Jer slike koje oni vide

ništa ne vrijede.

I svakim danom

postaje sve gore.

Prelijepi snovi

postaju noćne more.

Uporno glavu dižem gore.

Za svježim vazduhom

napinjem pore.

I dok tvrdoglavo širim krila

kelner mi reče

“FAJRONT!

PREVIŠE SI PILA!”

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA CRNO-BIJELO SUNCE-SNIJEG VESELA-TUZNA POEZIJA-PLES

Ova objava ima 21 komentara

  1. Draga moja škorpijo, ponekad nam baš treba ta čašica više…. ah taj kelner… ne razumije on… hehhe

    Pijani pozdrav ti šaljem… valjda će se otrijeznit dok dođe do tebe… 🙂

  2. Eto svi se uhvatili pića i svi na šank pohrlili a nitko da vidi koliko vapaja u tim stihovima vapi za pažnjom!:))
    Prelijepo si ispisala sve to iz sebe draga!
    A sad kad sam uočila težinu riječi…idem i ja do šanka…pa natoči i meni nesto dobro!:))
    Pozdrav i topao osmjeh ti letiiiiiii….ako se ne stumba negdje od one jedne čašice viška:)))

Odgovori

Subscribe without commenting