[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prigušena svjetlost crvenkaste boje
u prostoriji punoj dima.
Kroz dim se nazire bend i
pored njih odložena gitara.

Pogledom tražim konobara,
treba mi čaša vina da
potisne iz grla gorčinu.
Krajičkom oka,spazih ruke
kako uzimaju gitaru.
Napeto iščekujem akorde jer
se u svakom prepoznam.
Ove noći,sve su pjesme moje i
sve ljubavi opjevanje u njoj. 
Palim cigaretu uz gutljaj crvene vode,
što u duši vatru raspiruje.
Svi grijesi na usne izlaze,
sva tuga iz vina progovara a
istina kao da je previše smiješna.

Ženskog li roda prokletog!
Kad vinu odoljeti ne zna,
ranjive duše i jezikom petlja.
Zanijemi gitaro!
Neka ućuti glas!
Poslije ove noći,
u svakoj sljedećoj u vinu
ću tražiti spas .

 

Ova objava ima 35 komentara

  1. “Ove noći,sve su pjesme moje i
    sve ljubavi opjevanje u njoj.
    Palim cigaretu uz gutljaj crvene vode,
    što u duši vatru raspiruje.
    Svi grijesi na usne izlaze,
    sva tuga iz vina progovara a
    istina kao da je previše smiješna.”

    …A sve pjesme zajedno čine pjesmu mog života….i sama više ne znam da li želim svakom ispijenom čašom vina da ona polako nestane u daljini….ili da se ipak vrati…i miluje me melodijom ruku i usana ljubavi tvoje…

    Divno faiza! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting