[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Krstio bih te svetom vodom

da te ljubim i marim za tebe,

al’ krstit ću te  vatrom, živim plamenom

da izgoriš crna olupino od života mog!

Taknuo si u osinjak pakla,

u bore Mefistova čela;

truo si živote moj

kao stari most

čijim istrošenim leđima plaze stada,

divlje nemani i zvijeri opake.

Krstio bih te svetom vodom

da si me barem jedanput zagrlio

ljiljanima i zumbulima,

a ne trnjem i koprivama.

Ispustio si me iz naručja na kamenu stijenu

i užarenim  obručima pržio sljepoočice.

Ishlapio sam!

Postao sam iscijeđen na dnu zatvorene boce.

Krstit ću te vatrom, žegom i užarenom magmom

da osjetiš moju bol, moju muku

i splačinu u koju si me pretvorio.

Odgovori

Subscribe without commenting