[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I bijaše dan i noć sjećanja živih,
naših koraka i snoviđenja,
nježnih doticaja naše prošlosti,
gledali smo ljubav u očima…

 Doživjeli smo tad leptira let,
sunce zlatno na zenitu se ljeskalo,
drhtala su tijela, ne od hladnoće,
plavile se daljine našeg vremena…

 Tkale su ruke dodir, želje il žudnje,
vidjeh svitanje i prije zore,
sunce se još krilo u zvijezdama,
a tijela k’o ponornica rijeke teku…

 I tko bi znao kad će svanuće doći
jer tad niti sam znao, ni umio,
ugasiti vatru u mojim zjenama,
riječi su bile od mirisa i boja…

 Plesali smo te noći nebeskom strunom,
oslobodili leptirice u našoj nutrini,
čarolijom tugu pretvorili u pjesmu,
rudilo je sunce naših nadanja…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 20 komentara

    • Pisao sam pjesme i u rimi i stavljao na ovom blogu, al eto mi je nekako pri srcu pisanje pjesama bez rime. Napisao sam cca 400 pjesmi i nadam se mojem prvom izdanju knjige ove godine. Pozdrav tebi pjesniče:-)

Odgovori

Subscribe without commenting