[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedim u krošnji pupanja

skrivena

niz krila mi polako klizi noć

a svjetlost se rasplesala

pramenovima moje kose

ritmovi šume me dozivaju

gitarama proljeća

harfom ljeta

frulama jeseni

i violinom zime

melodija njihova privlači me

odnosi me daleko

među lišće

maglom sam ovijena

u vilinsko kolo zapletena

i plešem opijena divljinom

postajem dio korijenja hrastova

izrezbarena kora topole

šapat umiljatih breza

i bosonoga

na vrhovima prstiju

vrtim se u tom vrtlogu

prirode i čarolije

srce me ne sluša

tijelo me ne izdaje

samo me vjetar nosi

okreće

kao balerinu u haljini bijeloj

prozirnoj kao jutro

i mirišem na snove

nepostojeće svjetove

u zagrljaju mjesečine

u tom začaranom plesu

osjećam

ja sam

VILA…

Posted by vila

This article has 14 comments

  1. Predivna si Vilo, kao da te gledam di te vitar nosi u haljini od tila, k’o da si balerina moja, koju crtam iz duše moje. Divna, romantična pjesma, osmjeh ti šaljem 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting