[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U gluho doba noći ,
kad snovi bi trebali carevi biti.
Ja budna sanjam snove svoje,
kako bi trebala sretna
zadovoljna sniti.

Svaki okretaj tijela me sili,
da otvorim oči i ..
proživim javu.
Znajući da maštam,gorim,
da uz mene dodirujem
ljubim i grlim ,
ne stvarno a stvarno.
Ljubav  pravu.

I tako u mraku mrkle noći,
prebirem po svojoj šašavoj glavi.
Kako bi bilo lijepo u milini
raditi one, najljepše stvari.

Pa da me neke nježne ruke
sa mekim prstima dugim ,
miluju po kosi.
Te da  mi provlače
žmarce niz leđa.
Putuju ,gase te plamičke strasti.
I ugašenu vrate,
u san slatki da me nosi.

Posted by katarinapah

Imam 56 g,udana,dvoje odrasle dijece,dvoje unučadi. Pišem ,obožavam poeziju,,,

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting