[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
pričaj mi o tišini
o onoj nasoj okoglednoj
pričaj o ljubavi
pomalo gladnoj,pomalo žednoj
o besmrću duše i tijela prašini

pričaj mi o našim trepavicama
kako su strčale kao iz vode šaš
o plavim, nebeskim krilaticama
što snove za rep su svoj vezati htjele
potopiti njima sve staze mlječno bijele
stvarnom životu u inat baš

Ova objava ima 7 komentara

  1. Duško…a što se tebi dogodilo da ovako nježno i sanjivo pišeš? 🙂
    Fantastični stihovi!
    Čežnjivi…
    “Sviđam” ovaj tvoj novi stil 🙂
    Osmjeh šaljem 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting