[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Još jedna u nizu
neprospavanih noći
tužna dočekujem svitanje
da sam bar dovoljno snažna
da krenem dalje…

Al’ biću nekad
baš kao ti
bezbrižna, hladna,
spremna za nešto novo,
drukčija.

Voljela bih da me spriječiš,
voljela bih ostati
blizu tebe
ne želim ići, ne želim promjene,
ne, kad sam navikla na nas dvoje…

Kad – tad shvatimo šta smo imali pa izgubili.

Ova objava ima 13 komentara

  1. Doći će vrijeme kada će srce nastaviti nekim drugim putem. Sve se događa s razlogom. Ne treba ništa na silu. Prepusti se srcu, ono ipak najbolje zna.
    Lijepa pjesma djevojko od mjesečine.. 🙂
    LP

    • Eh da, ali treba pustiti srce da ide drugim putem, ali ja to ne želim, onako mi je bilo lijepo 🙂 Ali upravo to što si rekao, sve prepustiti srcu pa kako bude… 🙂 Hvala na čitanju i shvaćanju, lijep pozdrav 🙂

  2. Misao iz posljednjeg stiha je ključna – ako shvatimo da je to što smo izgubili bilo vrlo vrijedno, bogatiji smo za jedno iskustvo iz kojeg učimo životnu lekciju. Tako ćemo ubuduće bolje znati cijeniti prave vrijednosti i iskoristiti svaki dan na najbolji mogući način .
    Vrlo lijepo! Pozdrav, Moon!

Odgovori

Subscribe without commenting