[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

oštri su ti zubi pjesniče i siječeš njima moja ranjiva mjesta

sladeći se okusom svjesne ti požude

zavodiš me riječima, razmičući mi prepone

diraš me njima u postelji sna i izvan nje

 

maštom sam obgrljena, vlažim se

i podajem ti se iako boli me spoznaja moje istine

Ti, nisi moj

 

ne mogu te obujmiti nogama

pritisnuti snažno pod sobom i primiti u sebe

bludna sam pred snove, razdražljiva pred svitanje

prognana iz uljuljkane svakodnevice

u odmetnicu pretvaram se

 

želim te okusiti

probati

bolno nas zavesti i cijediti riječi

čiji miris i okus izazovom opija me

i proklinjem bilo svoje neprikrivene želje

budiš me pjesniče

ne plaši se prisutnosti moje

nas daljine dijele

Ti, nisi moj

 

dozvoli da stvarnost raznesem

mišlju na tebe

što uvukla se ispod hladnoćom ranjene mi kože

ovo duga zima biti će

jer željna sam topline

tvoje fantazije kojom posjeduješ intimne dijelove

nemira u meni

svjestan što činiš mi kroz ispisane stihove

 

zametnuti ću nam tragove

obrisati ćeš svoje prolivene kapi razmazane tinte

po mojim uprljanim obrazima i usnama

ogriješila sam se o snove mi

neostvarene

Ti, nisi moj iako sve više primam te u sebe

i osjećam tvoje postojanje

 

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 22 komentara

  1. Najradije bih šutio…dok se ne slegnu utisci.

    Kad se osjeća svaki stih, i kad se pronalazi u svakome od njih, sasvim je dovoljno da pjesma ostane zapisana u srcu.

    Budi dobraaa:))
    I jesi dobra….pjesnikinja:)

    Imaj lijep ostatak dana:)

Odgovori

Subscribe without commenting