[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

tek ludilo pitah za se’
što mi svilen tami neda
dva pospana oka ova
da ne ričem na sve glase
ko zlosutna ptica sova
niz oštricu nek isteče
što plićake vena kvari
pa nek onda neko reče
da mi ima nešto preče
neg’ riješit se loših tvari
pa da samo ljubav kola
od stopala pa do rebra
nek me vodi kao vola
dok milujem topla bedra
zar je bitno kad sam srce
od čovjeka sad bez mrlja
al¸ bez žudnje duša crče
nit’ mi oko više švrlja
jebeš život kad si krotak
pa ti sudbu drugi piše
budi svoj i budi prostak
zajebi taj njihov kliše

—————

topot vena

žena je mirišljava svijeća
miris snježne zemlje
studen potoka s proljeća
proljeće je
raspuštena kosa njena
mlad bršnjena oko panja
novi život ispod trulog granja
topot njenih vrelih vena
poslije posta srce puno
kad s jagnjeta skineš runo
pa zabljesnu ,zamirišu
grudi njene
bijela bedra te zanjišu
iz plamena vitke svijeće
pustinjaku eto sreće
nije život kad si zlatna bista
već je život kada panj prolista

——————-

jebi ga

sve je prolazno osim starosti
sve nase gordosti i žuči
mudrosti žlicom zasladimo
u njoj se ukopamo
a vječnost rov zapauči

Odgovori

Subscribe without commenting